Kako se ono kaže…?

Leksički pristup i razvijanje komunikacijske kompetencije u poučavanju inojezičnoga hrvatskoga

Abstract

Pri usvajanju ili učenju jezika, kako materinskog tako i stranog, osnovu čine riječi, leksik. Akustička percepcija, vizualnost i pravilno pisanje pojedine riječi, povezivanje s konkretnim ili apstraktnim sadržajem te njezino pohranjivanje u pamćenju vrlo su složen proces. Posebice pri učenju stranog jezika pamćenje novih riječi, njihovo prepoznavanje u kontekstu, spremanje u mentalni leksikon te prisjećanje pod utjecajem je različitih faktora koji obogaćivanje vokabulara mogu olakšati ili otežati (Erdeljac, 2009). U inojezičnom hrvatskom najčešće je morfonološka razina (fleksija i s njom povezane glasovne promjene) ta koja učenicima stvara poteškoće u prepoznavanju obličnica i njihovu pravilnom korištenju, stoga poučavanje mora biti podjednako usmjereno i na značenje i na gramatičke oblike riječi (Udier, 2009).

Ovaj rad donosi teorijski utemeljen primjer dobre prakse modela cjelovitih leksičkih vježbi koji potiče učenike da se samostalno i intenzivno bave prijamnim i potencijalnim vokabularom na izabranu temu kako bi se olakšao njegov prijelaz u proizvodni te na taj način razvijala komunikacijska kompetencija. Vježbe slijede načelo postupnosti, višemodalnosti i pragmatičnosti. Njihov je cilj omogućiti učenicima da prepoznaju naučene riječi u kontekstu rečenice, učestalo ih čitaju i izgovaraju te, naposljetku, aktivno koriste u oblikovanju monologa ili dijaloga. Model je primijenjen u nastavi inojezičnog hrvatskoga s odraslim polaznicima te se može iskoristiti za razinu A2 prema ZEROJ-u, a uzima u obzir popis posebnih pojmova iz Opisnog okvira za referentnu razinu A2 (Grgić & Gulešić Machata, 2017). Rad je napisan na hrvatskom jeziku, a materijali za nastavu sadrže metodički komentar i upute te rješenja na kraju priloga.