Učinak učestalosti provedbe ispita na izvedbu učenika hrvatskog kao stranog jezika

Abstract

Izrada valjanog, pouzdanog, autentičnog, poticajnog, utjecajnog i praktičnog jezičnog ispita izazovan je zadatak, naročito ako ga se nastoji uskladiti sa ZEROJ-em. Kada je riječ o procjeni izvedbe učenika ispitom postignuća, postavlja se pitanje je li bolje češće provoditi kraće ispite ili na kraju određenog obrazovnog razdoblja provesti jedan sveobuhvatan ispit. Potonja je mogućnost u skladu s rezultatima jedne skupine istraživanja koja navode da ispitanici tada postižu bolje rezultate, no u suprotnosti je s rezultatima druge skupine. Međutim, treća ukazuje na to da učestalost provedbe ispita nema značajan učinak na izvedbu ispitanika te da ne postoji točna dužina ispita koja bi se smatrala prikladnom. Pritom su važni i stavovi ispitanika o dužini ispita i učestalosti ispitivanja koji mogu imati učinak na izvedbu. Stoga se ovim istraživanjem usporedila izvedba ispitanika na kraćim ispitima postignuća (KIP) i na sveobuhvatnom ispitu postignuća (SIP) te su se analizirali njihovi stavovi prema dužini ispita i učestalosti ispitivanja. U istraživanju je sudjelovalo 14 polaznika nastave hrvatskog kao stranog jezika kojima je materinski jezik ukrajinski i koji pohađaju nastavu na razini A1 u Hrvatskoj. Rezultati ovog istraživanja pokazali su da iako su sudionici skloniji polaganju KIP-ova, što je u skladu s rezultatima Vaessena i sur. (2017) te Öncül (2017), njihova je izvedba bila neznatno bolja na SIP-u nego na KIP-ovima u svim dijelovima osim u dijelu pisane proizvodnje, što je u skladu s istraživanjima Mines (2014) i Prosenjaka (2020), a djelomično u suprotnosti s rezultatima Bangert-Drowns i sur. (1991) te Gholami i Moghaddama (2013).