(Ne)održivost i (ne)iskorištenost potencijala modela obrazovanja na češkome kao manjinskome jeziku u Republici Hrvatsko

Abstract

S obzirom na to da su modeli obrazovanja na manjinskim jezicima i pismima u Republici Hrvatskoj u postojećemu obliku primarno usmjereni na učenike pripadnike manjina, autorice se u radu fokusiraju na reafirmaciju učenja manjinskoga jezika i za djecu većinskoga stanovništva. Na taj bi se način ne samo doprinosilo održivosti provedbe određenih modela obrazovanja na manjinskim jezicima, već i poticanju dvojezičnosti kod obiju jezičnih grupa, a što bi ujedno bio i izravan doprinos interkulturnosti kojoj obrazovno politički diskurs u Republici Hrvatskoj već više od dva desetljeća deklarativno teži. U radu se stoga nastoji ukazati na najizraženiju problematiku provedbe postojećih modela, a potom i na mogućnosti uključivanja većinskih učenika. Intervjuiranjem 18 bivših polaznika modela B srednjoškolskoga obrazovanja na češkome kao manjinskome jeziku nastojalo se ispitati ostvaruju li postojeći modeli ciljeve očuvanja manjinskoga jezika i identiteta, analiziralo se kako izvođenje dvojezične nastave izgleda u praksi te doprinosi li nastavku školovanja i profesionalnome ostvarivanju učenika. Na temelju analize dobivenih rezultata istaknuta je potreba za redizajnom plana i programa te uvođenjem novih metoda i sadržaja koji bi, osim osnovnoga zahtjeva za povećanjem kvalitete, istovremeno omogućili i uključivanje učenika većinske populacije.